Prenosi se od Nafi'a da je rekao:
"Jedanput je Abdullah ibn Omer pozvao svoje prijatelje, medju kojima sam bio i ja, i pripremio je gozbu izvan Medine. Kada smo sjeli za sofru naisao je neki coban sa stadom ovaca. Ibn Omer ga je pozvao za sofru a on je odbio rekavsi da posti. Onda je u cudu rekao: 'Zar u ovako dugom danu i na ovakvoj vrelini da postis? Zasto sam sebe iscrpljujes?'
Coban je odgovorio:'Da koristim slobodno vrijeme i pripremam se za Dan obracuna.'
Zatim ga je ibn Omer upitao:'A bi li mi prodao jednu ovcu da zakoljem? Platit cu ti koliko vrijedi, i pored toga dat cu tebi mesa da pripremis sebi za iftar.' Na to ce coban:'Ne mogu to uciniti jer ovce nisu moje.'
A Abdullah ibn Omer mu rece:'To nije nikakav problem vlasnik ovaca te ne vidi, a kada te bude pitao za ovcu reci vuk je pojeo.'
Coban mu odgovori:'A gdje je Allah?' (tj. zar Allah ne vidi, ako ne vidi vlasnik ovaca)
Odusevljen postupkom cobana, Abdullah ibn Omer je sve do Medine ponavljo njegove rijeci:'A gdje je Allah?' Zatim je pronaso vlasnika ovaca i kupio od njeg i cobana i stado, a onda je oslobodio cobana i poklonio mu stado zbog njegove iskrene vjere i postenja.
