Jedan djecak imao je losu narav. Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavsi mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu. Prvi dan djecak je zabio 37 eksera. Broj zabijenih eksera se postepeno smanjivao. Djecak je shvatio da je lakse kontrolirati narav nego zakucavati eksere u ogradu.
Napokon je dosao dan kada se djecak nije ni jednom razljutio. Kada se pohvalio ocu , on mu je rekao da svakog dana kad uspije da se suzdrzi izvadi po jedan ekser iz ograde. Dani su prolazili i djecak je mogao reci ocu da je izvadio sve eksere. Otac ga tad uze za ruku i odvede do ograde. Onda mu rece:
„Dobro si ucinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda nikada nece biti ista. Kada u ljutnji kazes rijeci, one ostavljaju oziljak bas kao i ove rupe u ogradi. Mozes zabosti noz u covjeka i izvuci ga. Koliko god puta nakon toga kazes da ti je zao, rane ipak ostaju. Rana koju nanose rijeci isto je tako bolna kao i fizicka. Prijatelji su blago. Oni ce te razveseliti, saslusati, ohrabriti i podrzati u uspjehu, uvijek su tu da ti otvore srce. Pokazi svojim prijateljima da ti je stalo do njih.“
