Imao neki beduin silnu stoku ali nikad nije davao ni zekat ni sadaku. Jedanput ipak udijeli kao sadaku nekog šukatog ovna kojem su potpuno otpali rogovi, a tu noć sanja on kako ga cijelo njegovo stado progoni i hoće da ga zbodu. Samo onaj ovan kojeg on dade kao sadaku pokuša da ga zaštiti od pobješnjelog stada.
Čovjek se trže iz sna i shvativši gdje je griješio reče:
- E, pobrinut, ću se ja da više ovnova bude na mojoj strani poput onog jednog jedinog koji me je branio!
Od tada je beduin redovno davao zekat i sadaku.
